U 11,00h položen je vijenac i zapaljene su svijeće kod Spomenika hrvatskoj slobodi za branitelje iz Domovinskog rata. Vijenac je položio župan Koprivničko križevačke-županije Darko Koren zajedno sa hrvatskim braniteljima i dragovoljcima Domovinskog rata okupljenima u udrugama Prvi hrvatski redarstvenik Koprivničko-križevačke županije i Udruzi specijalne policije „Ban“ Koprivnica.
U 11,30h održana je sv. misa zadušnica za poginule i umrle hrvatske branitelje Domovinskog rata u Peterancu u Župnoj crkvi sv. Petra i Pavla, a misu je predvodio policijski kapelan vlč. Ozren Bizek.
U 12,00h u Hrvatskom vatrogasnom domu u Peterancu održan je prigodni program uz ograničen broj pozvanih sudionika poštujući pritom preporuke Stožera civilne zaštite Koprivničko-križevačke županije.
Predsjednik Robert Vulić je istaknuo: Neke događaje pamtimo cijeli život, ostaju zauvijek u našim mislima kao da su se upravo zbili. Dobro se sjećam dana, mjesta, trenutka i osjećaja koji je u meni izazvala vijest o pogibiji PHR-a Josipa Jovića na „Krvavi Uskrs“, pogibiji Franka Lisice i 12 redarstvenika iz Borova Sela istog svibanjskog dana, napadu na Dubrovnik, padu Vukovara…
Gledali smo slike razorenih gradova, kolone ljudi sa najlonskim vrećicama, nemoćne starce, uplakanu djecu, zarobljene branitelje, tijela po ulicama. Ti upečatljivi djelići toliko su jaki da nam u pravilu otežavaju vidjeti cijelu sliku Domovinskog rata. Svoja uvjerenja učvršćujemo čitanjem, gledanjem ili slušanjem svjedočenja nas samih sudionika. A ona govore o onome što smo proživjeli, vidjeli ili čuli i puna su emocija, subjektivnog pogleda na proživljene traume.
Moram priznati da mene kao branitelja, PHR-a, dragovoljca DR-a taj nesklad ponekad i uznemirava, da ne kažem opterećuje i nužno je da ga otklanjam od sebe. Kako da to činim u ovo vrijeme društvene apatije i nametanje opće relativizacije da je RH „neuspio eksperiment“, sloboda „precijenjena“, a „žrtve uzaludne“, da se radi o „Građanskom ratu“…..
Ne ulazim u klinč sa nositeljima zagovora tih teza jer smatram da su oni ionako bili protiv ideje Hrvatske države i nisu vrijedni mog promišljanja niti truda. To su za mene bijedni zagovornici teze o Srbima u jednoj državi i protagonisti propalog projekta „Velike Srbije“.
Pro aktivnim radom u udruzi PHRKKŽ kroz projekte koje provodi udruga PHRKKŽ, samostalno, u partnerstvu ili kao partner u pravilu sa USJP Ban dajemo svoj doprinos u očuvanju vrijednosti i pozitivnoj percepciji javnosti o Domovinskom ratu.
Kao što je dobro poznato mi u udruzi PHR već dugi niz godina educiramo o činjenicama da je Domovinski rat bio nametnut agresivan rat koje su spram Lijepe naše poduzele susjedne države, Srbija i Crna Gora uz prethodnu pobunu dijela srpskog stanovništva u RH. Oni dakako nisu bili za demokratske promjene i težili su zauzimanjem većeg dijela teritorija Republike Hrvatske, progon i uništenje nesrpskog stanovništva. U PHR-u elaboriramo kako su pritom branjene i obranjene vrijednosti ukorijenjene u kulturnoj, civilizacijskoj i povijesnoj baštini hrvatskoga naroda. Navedeni pristup vidi se i u obilježavanjima kakvim i danas svjedočimo i stoga mi je neizmjerno drago za osobite zasluge u radu udruge PHRKKŽ dodijeliti plakete PRVI HRVATSKI REDARSTVENIK gospodi:
– Darku Korenu, županu Koprivničko – križevačke županije,
– Marijanu Štimcu, pročelniku Upravnog odjela za gospodarstvo, komunalne djelatnosti i poljoprivredu,
– Stjepanu Milinkoviću, načelniku Općine Gola, liječniku i članu ratne kirurško-anesteziološke medicinske ekipe,
– Krešimiru Papcu, odvjetniku iz Koprivnice i ratnom policijskom zapovjedniku,
– Vjekoslavu Štimcu, umirovljenom načelniku PU Koprivničko-križevačke,
– Siniši Pavloviću, predsjedniku UDVDRKKŽ i predsjedniku Odbor za branitelje Domovinskog rata Koprivničko-križevačke županije,
– Ivici Jurencu, predsjedniku USJP “Ban” Koprivnica,
– Željku Capiću – Dugom, ratnom zapovjedniku i dragovoljcu te
– Darku Raniloviću, odvjetniku, likvidatoru udruge PHRKKŽ i dugogodišnjem prijatelju naše udruge.