Beogradske "Večernje novosti" objavljuju Memorandum Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU), u kojemu su iznesene glavne točke srpskog nacionalističkog programa i koji je naglašavajući podređen položaj i ugroženost Srba izvan Srbije i u pokrajinama, tražio dalekosežne preinake federativnog ustroja radi ujedinjavanja svih Srba.
Započinje raspad SKJ kad na čelo CK SK Srbije dolazi Slobodan Milošević s naglašenim srpskim nacionalističkim programom. Oko pitanja ugroženosti srba na Kosovu počela je politička mobilizacija i stvaranje masovnog populističkog pokreta koji je djelovao uglavnom mitinzima u svrhu mobilizacije i pritiska ("mitinzi istine").
Odlukom skupštine Srbije Milošević postaje Predsjednikom SR Srbije, te pod njegovim pokroviteljstvom se organiziraju masovne demonstracije protiv "birokratiziranih" republičkih i pokrajinskih vodstava, tkzv. "jogurt revolucija". Milošević je izvan institucionalnim sredstvima ishodio promjenu vodstva u Crnoj Gori te ukidanje autonomnosti pokrajina Vojvodine i Kosova tako što ih je uključio ih u Srbiju, te tako dokinuo osnovna načela jugoslavenske federacije.
18. 1. 1989. - 233 hrvatska intelektualca potpisuju izjavu o hrvatskom jeziku kao samostalnom jeziku hrvatskoga naroda.
19. 6. 1989. - na proslavi 600. obljetnice Kosovske bitke Milošević jasno poručuje: "Danas smo opet u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane, mada i takve nisu isključene." Slijedi koordinirana politička mobilizacija oko dva milijuna Srba izvan Srbije koji su na brojnim mitinzima davali podršku Miloševićevom nacionalističkom programu i tražili ili centraliziranu državu ili pripojenje Srbiji, Milošević je u nizu svojih javnih nastupa jasno obznanio da će sve ove ciljeve ostvariti ne prežući ni od rata.
Prosinac 1989. - nakon što su slovenske vlasti spriječile održavanje srpskog "mitinga istine" u Ljubljani, Srbija uvela bojkot slovenske robe. Milošević je svojim jednostranim akcijama i bez konsenzusa drugih federalnih jedinica sam započeo proces rastakanja federacije i faktički počeo stvarati centraliziranu državu, jer je ukidanjem autonomija i promjenom ustavnog položaja pokrajina koje su (iako su bile u sastavu Srbije) bile i federalne jedinice, te je u tom kontekstu izmijenio i cijelu federaciju. Osim toga, u nekoliko je navrata i izravno napao federalne odnose i institucije.
11. 1. 1990. - Sabor Socijalističke Republike Hrvatske, na sjednicama Društveno-političkog vijeća, Vijeća udruženog rada i Vijeća općina, donio je Odluku da se pristupi raspravi o promjeni Ustava Socijalističke Republike Hrvatske, budući da „ustavnim promjenama treba stvoriti ustavne pretpostavke za daljnju demokratizaciju društva i izmjenu izbornog zakonodavstva u kojem će se ostvariti potpune pravne garancije za jednakost građana i ravnopravnost svih političkih organizacija“ i time „ustavnopravne pretpostavke za potpunije funkcioniranje pravne države u uvjetima političke demokracije (…)“.
Donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana u kojem se, …“članak 2. mijenja se i glasi: „Građani se slobodno i dobrovoljno udružuju radi ostvarivanja političke, kulturne, prosvjetne…“ ( nn 9/90).
21. – 22. 1. 1990. - faktički raspad SKJ na nedovršenom XIV. Kongresu, kad su ga, pod pritiscima centralističkih i srpskih nacionalističkih snaga morali napustiti delegati slovenskoga SK, a potom je predsjednik SK Hrvatske Ivica Račan zatražio da se Kongres prekine, a nakon što nije udovoljeno njegovom zahtjevu, cjelokupna delegacija SK Hrvatske odbila sudjelovati u daljnjem radu, nakon čega je Kongres ipak prekinut. Time je sudbina SFRJ bila zapečaćena i započela je teška politička kriza. Savezni organi više nisu mogli funkcionirati; pokušaji tadašnjeg saveznog premijera Ante Markovića da krizu zaustavi gospodarskom tranzicijom i da tako potakne političke promjene koje ne bi uključivale raspad zemlje, ostali su bez ikakva učinka.
22. 2. 1990. - u sekretarijatu za pravosuđe i upravu SR Hrvatske registrirane sve političke stranke koje su dotad podnijele zahtjev za registraciju – SKH, SSRNH, HSLS, SDSH, HKDS, Radikalna stranka za sjedinjene evropske države, HDS I HDZ – čime je učinjen prvi konkretni korak legalizaciji višestranačja u Hrvatskoj.
Travanj – svibanj 1990. - zbog raspada SKJ i sve većeg pritiska iz pojedinih republika, kao i zbog opće svjetske situacije (krah komunističkog sustava u svijetu), republička vodstva organiziraju prve višestranačke izbore, na vlast, osim u Srbiji i Crnoj Gori, dolaze nekomunističke stranke koje su izražavale prvenstveno nacionalne interese i koje su, manje ili više otvoreno, imale programe osamostaljivanja republika. Milošević poručuje da će u slučaju osamostaljivanja republika, svi Srbi „ostati u Jugoslaviji“.
14. 4. 1990. - temeljem naredbe Generalštaba JNA od 14. 4. 1990. godine, JNA je sredinom svibnja, u vrijeme prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj i u vrijeme konstituiranja nove pluralističke vlade u Sloveniji, oduzela oružje TO ovih republika (u Hrvatskoj svo oružje ili nekih 200.000 komada oružja, dok su slovenske vlasti uspjele zadržati oko 30 %).
15. – 23. 4. 1990. - održani su prvi višestranački izbori.
16. – 22. 4. 1990. - u vrijeme održavanja izbora u Hrvatskoj JNA planirana vježbu (pod šifrom Romanija-90) koja je polazila od pretpostavke da je „na teritoriju Republike Slovenije i dijelu Socijalističke republike Hrvatske agresor zaveo vojnu okupacijsku vlast, a novoformirane političke stranke, organizirane u Demokratsku alternativu, oformile su kvislinško-republičke vlade koje su zatražile međunarodno priznanje i pristupanje Europskoj zajednici“.
17. 5. 1990. - konstituiran je prvi višestranački Sabor SR Hrvatske u novijoj hrvatskoj povijesti.
Lipanj 1990. - JNA odlučuje formirati četiri posebna motorizirana korpusa koji bi trebali izvršiti slične zadaće kao i prilikom slamanja „kontrarevolucije“ na Kosovu u osamdesetima; međutim, kako se postrojbe u načelu razmještaju u blizinu mjesta uporabe, planirani razmještaj ovih korpusa (Zagreb, Knin, Banja Luka i Hercegovina) nedvosmisleno pokazuje da je osnovna zamisao bila da se u danom trenutku zauzmu dijelovi Hrvatske koji bi po Miloševićevim planovima trebali ući u Veliku Srbiju: hercegovački i kninski korpus zauzeli bi obalu od krajnjeg juga negdje do Zadra-Karlobaga, zagrebački Liku, Kordun i Banovinu, a banjolučki bi presjekao Hrvatsku u zapadnoj Slavoniji.
Operacije JNA 1991. godine odvijat će se upravo na ovim smjerovima.
6.6.1990. - u Saboru SR Hrvatske obavljena službena primopredaja vlasti, novi predsjednik je dr. Žarko Domljan.
Skupština općine Knin iznijela inicijativu za osnivanje nove regionalne zajednice na području općina Knin, Benkovac, Obrovac, Gračac, Donji Lapac i Titova Korenica.
27. 6. 1990. - Skupština općine Knin donosi Odluku o osnivanju i konstituiranju Zajednice općina Sjeverne Dalmacije i Like. Odluke istoga naziva donose nakon toga i Skupština općine Donji Lapac (28. lipnja 1990.), Skupština općine Obrovac (12. srpnja 1990.), Skupština općine Dvor (17. srpnja 1990.), Skupština općine Vojnić (24. srpnja 1990.), Skupština općine Glina (24. srpnja 1990.) i Skupština općine Kostajnica (19. prosinca 1990.), Skupština općine Gračac (29. lipnja 1990).
Skupština općine Benkovac donosi 6. kolovoza 1990. Odluku o pristupanju općine Benkovac Zajednici općina Knin.
8.7.1990. - na promociji Srpskog pokreta obnove u Vršcu, lider pokreta Vuk Drašković najavio da u borbu protiv Hrvatske ide zajedno sa Slobodanom Miloševićem.
25.7.1990. - Sabor donosi Odluku da se pristupi donošenju Ustava Republike Hrvatske. Isti dan donesena je i Odluka o proglašenju Amandmana LXIV do LXXV na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske. U nazivu Ustava i u njegovim odredbama riječ „Socijalistička“ ispred riječi „Republika Hrvatska“ briše se. Republika Hrvatska nositelj je političkog i gospodarskog suvereniteta. Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb, osnovica kojeg se sastoji od 25 crvenih i bijelih polja. Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini. Od tog dana nacionalni parlament nosi naziv „Sabor Republike Hrvatske“.
21. srpnja 1990. godine objavljen je formalni natječaj za prijem djelatnika u tadašnji RSUP. Iako je RSUP pokušao djelomično sprovesti prijem i preko tadašnjih Općinskih sekretarijata za unutrašnje poslove, isti su mahom ignorirali odluku i u potpunosti je opstruirali. Obzirom da je taj sustav bio paraliziran na taj način, prišlo se regrutaciji putem ogranaka HDZ-a, pri čemu je iskorištena samo infrastruktura stranke, a jedini kriterij za odlazak na tečaj bila je dragovoljnost i domoljublje. Uspješnosti ovakve regrutacije najbolje govori činjenica da je jedinica okupljena u svega desetak-petnaest dana.
Zadaću formiranja zapovjedništva dobio je Marko Lukić, tadašnji zamjenik zapovjednika jedinice za posebne namjene RSUP-a.
Kriteriji za zapovjednike i satnija i bojni, kao i instruktore, bio je prvenstveno profesionalnost i dobrovoljnost da preuzmu dužnosti. Najveći dio zapovjednika i instruktora imao je potrebita policijska znanja, a svi zapovjednici bojni i satnija završili su Vojne akademije u tadašnjoj JNA sa iznimnim uspjesima.
1. kolovoza 1990. godine održan je prvi sastanak zapovjedništva i isti dan sastanak sa budućim zapovjednicima vodova, a poradi prihvata budućih pripadnika jedinice.
OBUKA I POČETAK RADA JEDINICE: 5. kolovoza 1990. godine na prostoru današnje Policijske akademije u Zagrebu postrojene su dvije bojne sa ukupno oko 1800 pripadnika koje danas znamo kao PRVI HRVATKI REDARSTVENICI.
Tri dana kasnije 8. kolovoza 1990. godine smotru jedinica izvršio je Predsjednik dr. Franjo Tuđman, koji je tom prilikom rekao:
Vi morate biti predstavnici nove demokratske suverene vlasti Hrvatske i zadobiti povjerenje ljudi. Morate biti odlučni i odrješiti, nepomirljivi, ali krajnje uljudni i kulturni. Svaki čovjek mora vas osjetiti kao svojega čuvara, kao svoga predstavnika. I u tom smislu, ja vas molim, ali i zapovijedam, da se pojavite na ulicama, u selima i gradovima, i da budete ono što će od vas zahtijevati vaš ministar i što će vrhovništvo Hrvatske zahtijevati - da budete zaista jamstvo mira i poretka Republike Hrvatske.
Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji definirano je da se početak Domovinskog rata smatra upravo danom ustroja i početka rada jedinice:
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te uvjeti i postupak za ostvarivanje tih prava.
Članak 2.
(1) Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je kao dragovoljac i pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Ministarstva obrane, Policije, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) te pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je u njima proveo najmanje 5 mjeseci do 24. prosinca 1991. godine), organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: hrvatski branitelj iz Domovinskog rata).
(2) Pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.“
17. 8. 1990. – planirana dvomjesečna policijska obuka prekinuta je već devet dana kasnije. Srpski pobunjenici postavljaju barikade na prometnicama u okolici Knina. U popodnevnim satima zrakoplovstvo JNA je iznad prostora Like presrelo tri helikoptera sa pripadnicima PHR-a, koji su letjeli prema Kninu i prisililo ih, pod prijetnjom rušenja, da se vrate. Dan kasnije, general Adžić, načelnik Generalštaba JNA, zaprijetio da će JNA intervenirati čim padne prva žrtva.
Ovim činom JNA je nedvosmisleno pokazala što misli o izraženoj volji građana Hrvatske. Istu večer postrojbe iz sastava PHR-a preuzimaju osiguranje svih vitalnih institucija i objekata u gradu Zagrebu, institucije Sabora, Predsjedništva u Visokoj 22, Radio televizije, Narodne banke Hrvatske i dr.
Isti dan postavljene su i barikade na prometnicama u okolici Benkovca i Obrovca, a političko vodstvo pobunjenih Srba je preko Radio Knina objavilo ratno stanje, nakon čega slijedi otvorena oružana pobuna protiv Republike Hrvatske.
Od toga trenutka, umjesto obuke, svih 15 satnija izvršava vojno-redarstvene zadaće diljem Republike Hrvatske.
7. 9. 1990. - od odabranih pripadnika PHR-a formirana je Antiteroristička jedinica Lučko, jedna od najelitnijih postrojbi hrvatskih oružanih snaga u Domovinskom ratu. Jedinica je sudjelovala u svim značajnijim akcijama tijekom Domovinskom rata i na svim bojišnicama.
28.9.1990. – MUP RH radi potrebe boljeg nadzora nad oružjem zapovijeda svim sekretarijatima i policijskim stanicama da povuku 60% naoružanja pričuvnog sastava. Tome se suprotstavilo srpsko stanovništvo pa je u Petrinji, Glini, Dvoru na Uni, Obrovcu i Donjem Lapcu došlo do nemira, pobune i napada ekstremnog srpskog stanovništva na policijske stanice. Interveniraju satnije iz sastava PHR, a tijekom noći 28.-29. 9. u Petrinji je ranjen pripadnik PHR Josip Božičević hicem iz puške najvjerojatnije iz kasarne JNA. Prvi ranjeni hrvatski branitelj DR-a.
Postrojbe iz sastava Prvog hrvatskog redarstvenika tom su prilikom suzbile pobunu dijela srpskog stanovništva na Banovini.