Pripadnici Posebna jedinica policije Policijske postaje Koprivnica „Munje 91’“ djeluju kao pridruženi članovi udruge PHRKKŽ, posjedujemo vlastiti račun te se javljamo na natječaje i aktivnosti sudjelujući u društvenom životu našeg kraja i šire.
Jedinica za specijalne namjene PS Koprivnica „Munje“ dala je specifičan obol u Domovinskom ratu kroz redarstvene snage MUP-a RH, PP Koprivnica, a koji nije na adekvatan način evidentiran (povjesnicom) niti prezentiran u javnom – suvremeno političkom prostoru kao doprinos koprivničke policije u tim ratnim zbivanjima 1991. – 1993. te je ovaj web prikaz idealan da se stvari stave na pravo mjesto.
Inače ratni put matične PP Koprivnica obuhvaća puno širi kontekst od ovog što ovdje namjeravamo prezentirati i zasigurno postoji potreba da se i to obuhvati nekom kronologijskom analizom čija bi organizacija civilnog društva „Munje91“ bili sastavni dio.
No negdje se mora početi i ja kao 1. zapovjednik jedinice Munje 91′, prije svega dragovoljac i branitelj imam potrebu dati svoj doprinos uz potporu ostalih dragovoljaca i suradnika koji ozbiljno rade u braniteljskom sektoru prezentirajući istinu o Domovinskom ratu.
Naglašavam nešto što je jako jako važno, mi pripadnici jedinice „Munje 91’“ nismo morali, mi smo dragovoljno pristupili obrani Domovine od samih početaka ratnih zbivanja braneći naš grad na borbenim položajima Zapadne Slavonije, Daruvara, Pakraca, Lipika….
Naime osnovna zadaća policije “zaštita života, osobne sigurnosti i imovine građana, ali u mirnodopsko doba – to je bila naša zadaća, a silom prilika smo postali vojnici i to smo odradili dragovoljno i časno, danas smo ponosni na našu skromnu ulogu u tim teškim vremenima za Lijepu našu.
Svi mi koji smo učestvovali u tim događajima nosimo nekakve rane, što fizičke, što psihičke. Najteža od svih je svakako zaborav. Zato ne smijemo dozvoliti da se zaborave naši prijatelji, kolege, naša braća koji su dali svoje živote u obrani domovine.
Nakon prvih višestranačkih izbora u svibnju 1990. i pobjede demokracije i drugačijeg sustava i oblikovanja vlasti u RH kao i u većini drugih policijskih postaja dio policijskog kadra nije bio sklon demokratskim promjenama i nije se mirio sa činjenicom da se gradi novi sustav u Lijepoj našoj, a nacionalna struktura u policijskoj postaji Koprivnica nije odgovarala nacionalnoj strukturi stanovništva grada Koprivnice i 11 općina postajnog područja PP Koprivnice.
U tim okolnostima dio zaposlenika iz tog razloga traži umirovljenje ili premještaj, a što im se i omogućava. Već te 1990. godine PP Koprivnica iz Zagreba na rad prima 17 policajaca PHR-a i 1 inspektora, instruktora PHR-a, dakle 18 pripadnika 1. ratne oružane postrojbe Prvog hrvatskog redarstvenika. Prve zadaće bile su na tom postajnom području mirnodopske, a prvi angažman i slanje djelatnika policije se događa već u siječnju 1991. kada se upućuju 2 smjene policajaca na ispomoć u Viroviticu gdje je došlo do sigurnosne krize kada je Kontraobavještajna služba (KOS) Jugoslavenske narodne armije (JNA) uhitila 3 političara (Đuru Dečaka, Antuna Habijanca i Vinka Belobrka) 25. siječnja.
Načelnik PP Koprivnica Krešimir Papac već u veljači 1991. organizira rad postaje na način da određuje skupinu od 13 policajaca na čelu sa inspektorom Miralemom Alečkovićem sa posebnim sigurnosnim zadaćama.
Ta skupina policajaca ima svoje sjedište zajedno sa policajcima bivše SO Bjelovar u Velikoj Pisanici u bivšem vojnom centru s barakama za potrebe vojnih vježbi naziva „Kukavica“, odakle se kreće u borbene akcije u žarišta i mjesta pobune srpskog stanovništva u Zapadnoj Slavoniji. Ta skupina predstavlja bazu za uspostavu Podravskog voda SJP „Omega“ i sa tog mjesta se kreće u prve borbene akcije.
Tako djelatnici PP Koprivnica prva oružana iskustva imaju upravo u Pakracu početkom ožujka 1991. kada milicajci srpske nacionalnosti razoružavaju Prve hrvatske redarstvenike iz Pakraca i odbijaju lojalnost RH, na zgradi policije vješaju srpske zastave i organiziraju pobunu i to uspješnim borbama koje su se vodile u samom gradu.
Pogibijom policajca Branka Čorka 15. srpnja 1991. u Lipiku definitivno prestaju obavljanja službe klasičnim ophodnjama i sektorskim načinom rada, u pojedine dijelove općina Pakraca i Lipika više nije moguće pristupiti, te se kompletan policijski rad svodi na utvrđivanje baznih mjesta, tkzv. punktova i priprema se obrana tih gradova.
Kako sam bio u ispomoći u Pakracu u trenutku Brankove pogibije i povratkom u Koprivnicu stvorili su se uvjeti za organizacijom jednu manje poznate ratne priče Policijske stanice Koprivnica, „Munje 91’“.
Posebna jedinica policije Munje su osnovane krajem mjeseca srpnja 1991. godine na moj prijedlog ustroja i sastav postrojbe te uz suglasnost i pomoć zapovjednika PP Koprivnica gosp. Krešimira Papca koji je uvidio potrebu za osnivanjem takve jedinice.
Ratni zapovjednik Papac nam je osigurao sjedišta, prvo su to bile prostorije Lovačkog doma u Koprivničkim Bregima, a osvajanjem karaule u Botovu upravo te prostorije bivše JNA, a osigurava nam se i vozni park, naoružanje, drugu opremu i naravno određuju zadaće.
Zapovjednici „Munja“ bili smo moja malenkost Borislav Šaulić – Bubi, Željko Čubrić i Damir Đurašin.
Ime postrojbi dao je naš dragi kolega i član Mladen Ružman, kojeg od milja zovemo kumom postrojbe.
Naime tadašnja policijska postaja obavljala je redovne policijske zadaće te davala ispomoći policijskim postajama Pakrac i Daruvar. Zaredale su uzbune, a tadašnji sustav uzbunjivanja nije bio dobar i okupljali smo se i nekoliko sati.
Osnivanjem „MUNJA“ dobili smo postrojbu od 20 aktivnih policajaca koja je bila spremna djelovati već za 15-ak minuta dakle trenutno. Vrlo brzo jedinica je popunjena pričuvnim sastavom MUP-a, a u postrojbu su ušli i pripadnici TO, tako da je kroz vrijeme postojanja brojila ukupno brojila 51-og dragovoljca i navedeni broj nije moguće povećati niti promijeniti.
Naglašavam, protekom godina želja pojedinaca je bila da si prikaže svoj angažman u toj jedinici kao neposredni pripadnik i sudionik akcija, ali ja to zajedno sa svojim kolegama zapovjednicima nisam u mogućnosti potvrditi i uvrstiti jer bih time omalovažio ulogu upravo onih koji se na tom spisku i rasporedu aktivnosti kroz ratne mjesece nalaze.
Obzirom da je tadašnja JNA još uvijek bila prisutna u vojarni i u karaulama, jedinica je bila angažirana na blokadi vojarne, vojnog skladišta „Crna Gora“ i drugih vojnih objekata, naravno uz druge postrojbe dragovoljaca, teritorijalne obrane, sve do mirne predaje vojarne, skladišta i ostalih objekata.
Pripadnici postrojbe „Munje 91’“ sudjelovali su u preuzimanju vojnih skladišta u Prečecu kod Dugog Sela i Novom Marofu, a velika količina tada preuzetog oružja, opreme i streljiva u najkraćem roku je dostavljana na bojišta, bojišta koja su to trebali više od bilo čega npr. Viduševac….., a najčešće bojišta gradova Pakraca, Lipika i Daruvara.
Pored borbenih djelovanja osiguravali smo dostavu hrane iz tvornice Podravke na bojišnicu praktično paralelno sa oružjem.
Posebno naglašavam da smo iz praktično ratne zone grada Daruvara u tri navrata iz tog mjesta ukupno izveli iz grada pod zračnim uzbunama 30-ak autobusa, a ukupno je 1500 školske djece upućeno na sigurno u Češku. Tom prilikom jednom nas je nadlijetao neprijateljski zrakoplov, a jednom smo djecu izvlačili kada je na pojedinim dijelovima grada djelovalo neprijateljsko topništvo. Češka manjina u Daruvaru redovito obilježava ova ratna događanja kao podsjetnik na traumatična iskustva Domovinskog rata.
Istakao bi malo poznatu činjenicu. Naime već početkom 8. mjeseca 1991. godine u okviru postrojbe djelovala je i jedinica opremljena protuzrakoplovnim oružjem “Strela 2M“, a bila je stacionirana na Vinici. Jedinicu su sačinjavala 4 pripadnika pričuvnog sastava osposobljenih za protuzrakoplovno oružje, 2 pričuvna policajca kao tehnička podrška i 2 ovlaštena policijska službenika.
U 2 navrata su ekipe sa tehnikom upućivane u Prekoparu, mjesto na uzvisini iznad napadnutog nam grada Pakraca budući da su na tom području neprijatelji koristili i helikoptere, ali nisu djelovali. U jednom trenutku neprijateljskom je helikopteru omogućeno uzlijetanje radi prijevoza neprijateljskih ranjenika iako je praktično bio na puškometu nakon što je pogrešno sletio na samu crtu razdvajanja kod sela Japaga.
Pripadnici postrojbe djelovali su u pješačkim obrambeno-napadačkim ratnim operacijama u Zapadnoj Slavoniji posebice Daruvaru, Pakracu i Lipiku.
Prilikom jedne borbene akcije 27.12.1991, godine u prigradskom naselju Gavrinica u Pakracu, Vinogradska ul. Kbr.5, poginuo je pripadnik „Munja“ Vinko Fijačko, dok je drugi pripadnik Marinko Evačić teško ranjen. Obojica su kao pripadnici Munja boravili na terenu u Pakracu. Za napomenuti je da je u navedenoj akciji poginulo ili ranjeno više desetaka pripadnika policije i pričuvnog sastava policije.
Postrojba je na području Koprivnice obavljala i policijske poslove koji su iskazivali veći rizik u postupanju. Tako smo u tri navrata pružili pomoć vojnoj policiji prilikom lišavanja slobode počinitelja teških kaznenih djela (u dva slučaja pokušaj ubojstva i u jednom izvršenog ubojstva), zatim su upućivani radi pretrage terena i objekata, a nadzirani su i prostori na kojima su se početkom velikosrpske pobune pojavile barikade (pruga kod V. Mučne 2 puta panjevi i balvani pod vlak „Podravka ekspres“, na prometnicu kod mjesta Prkos, te smo upućivani u sela sa većinskim srpskim stanovništvom radi koordinacije sa stanovništvom i provjere borave li u selu osobe koje su među srpskim stanovništvom širile lažne vijesti i uznemiravali ih kao manjinu.
15.9.1991. pripadnici „Munja 91’“ oslobodili su od JNA i zauzeli prvi vojni objekta na području Koprivnice, karaula u Botovu.
Tog dana u večernjim satima započeli su pregovori o mirnoj predaje karaule, te su dovršeni u jutro oko 04,00 sati. Pregovore su vodili tadašnji Zapovjednik PP Koprivnica gosp. Krešimir Papac i zapovjednik posebne jedinice policije MUNJE, moja malenkost.
Sama akcija provedena je na sljedeći način. Nakon zaprimanja obavijesti da je posada karaule možda spremna mirno i bez borbe predati stupili smo u neposredni kontakt sa komandirom karaule, te shvatili da je informacija bila lažna. Međutim nastavili smo pregovore na željezničkoj pruzi u neposrednoj blizini mosta. U akciji je učestvovalo 10 pripadnika „Munja 91’“, koji su se rasporedili u blizini karaule u slučaju da trebaju borbeno djelovati. U samoj karauli uz komandira (Nikola Opačić u činu starijeg vodnika) bilo je i 25 vojnika. Iscrpljujućim pregovorima Krešimir Papac uvjerio ih je da mirno predaju karaulu i naoružanje. Vojnici su nakon predaje prevezeni u Koprivnicu gdje su dobili civilnu odjeću te su vlakom otišli kući, dok je komandir Opačić tražio da ga se preveze u Mađarsku, što je i učinjeno. Prema nekim informacijama nakon dolaska u Srbiju odmah je vraćen u vojsku te poslan na Vukovar, gdje je navodno i poginuo.
Zauzimanjem karaule, a nedugo zatim i pada vojarne u Koprivnici došli smo do značajne količine oružje i streljiva kojim je odmah naoružan dio pričuvnog sastava policije i dijelom odmah upućen na ratište.
Nakon mog odlaska iz jedinice na druge dužnosti jedinicom su zapovijedali Željko Čubrić i Damir Đurašin.
Treba napomenuti da je jedinica pod zapovjedništvom Damira Đurašina početkom 1992, godine uspostavila Policijsku ispostavu u Lipiku. Grad je u tom trenutku bio gotovo potpuno razrušen, po kategoriji oštećenja Lipik je 2. grad (iza Vukovara) po broju i težini oštećenih objekata.
Jedinica je rasformirana krajem 1992. godine, a dio pripadnika nastavio je djelovanje u Jedinici specijalne policije BAN osnovane 1993. godine, odnosno uspostavom PU Koprivničko – križevačke.
Isto tako, vojno redarstvenim operacijama „Bljesak“ i „Oluja“ ponovo se iskazala potreba da policija ima zasebnu jedinicu policije koja bi specijalno u trenucima ratnih operacija i neposredno uspostavom civilne vlasti na oslobođenim područjima vršila poslove koje su interventnog značaja, pa je tako sastav „Munja 91’“ aktivno sudjelovao u radu i u rukovođenju Zasebne policijske postrojbe PU Koprivničko-križevačka, a kojom je rukovodio tada načelnik PU Krešimir Papac.
Nakon rasformiranja jedinice, većina policajaca se vratila svojim redovnim policijskim zadaćama. Kroz službu u policiji su se školovali i napredovali te se možemo pohvaliti da su pripadnici postrojbe obavljali i najviše policijske dužnosti. Bili su pomoćnici zapovjednika policijskih postaja (trojica), jedan rukovoditelj kriminalističke policije, zapovjednici policijskih postaja (dvojica), Zamjenika načelnika PU, voditelja ureda načelnika PU (jedan), Načelnika PU (jedan u dva mandata). Odlaskom iz policijske službe naš pripadnik je pristupio Hrvatskoj vojsci gdje je umirovljen u činu bojnika, a jedan pripadnik je bio pomoćnik ministra obrane RH.
„Munje 91’“ u suradnji s udrugama Prvi hrvatski redarstvenik, Udrugom SJP Ban, Udrugom umirovljenika MUP-a i Klubom 61. LAD PZO obilaze zapadnoslavonska bojišta. Sjetimo se naših u borbi stradalih policajca, pomolimo se na mjestu njihovih pogibija, zapalimo svijeće i položimo vijence.
Posebno trebamo istaći činjenicu da sa braniteljima Pakraca imamo nakon rata iznimnu suradnju, zajedno smo za godišnjice, družimo se privatno, zajedno smo i nakon rata, a bilo je i teških trenutaka i osim toga svakim danom sve nas je manje.
Okupljamo se redovno u našoj bazi „Karauli Botovo“ koju koriste sve udruge uključene u ovaj projekt i dozvolite mi da upravo na ovom primjeru zaključim kako udruge mogu ostvariti međusobnu iznimno dobru suradnju. Zajedno sudjelujemo na promicanju istine o DR-u, međusobno si pomažemo korištenjem istog prostora za rad, razmjenjujemo ideje i dogovaramo programe i realizaciju. Dosta problema pojedinaca je rješivo i na toj razini organizacija civilnog društva što daje smisao rada i okupljanja.
Posebno ističem jednu aktivnost kojoj smo mi pripadnici „Munja 91’“ dali velik obol u zajedništvu sa udrugama proizašlima iz DR-a.
Na pakračkom groblju postavljeno je spomen obilježje koje je nedostajalo, spomen obilježje pripadnicima koprivničke policije koji su stradali u obrani gradova Lipika i Pakraca koje je otkriveno na svečanosti 15. srpnja, na dan pogibije policajca Branka Čorka.
Borislav Šaulić – Bubi